Ne lomi krila ptićija

Hej, tebi ovo govorim, draga,

Jedra mojih brodova lomi tvoja snaga.

Što si ponosna pa me gledaš s visoka,

To zna da me ozlijedi.

Motriš me maćem tvoja dva oka,

baš najviše me rane ti pogledi.

Letiš kao bijela ptica,

kao ždralovi.

Stižeš na krilima svitanja,

podižu te valovi.

Gori nada krajem listopada,

vene moja duša što me nećeš,

kad moje riječi maćem ti presječeš.

Ja bježim, ali uzalud

osječam se opijenim

poslije dodira tvog nepobjedivog

Ne lomi krila ptićija,

ne lomi krila ničija.

Ne idi po putu tu,

zar želiš znati kako je,

kad i tebi krila slomiju.

Ne lomi krila ptićija,

ne lomi krila ničija.

Ne likuj tuđem kraju,

zar želiš znati kako je,

kad i tvoje srce lavovima daju.