[Ukupno:5    Prosječno:4.4/5]
Nemoj me voljeti šutnjom,
ni da ti draga budem
kada šutim.
Svu šuteću ljubav
Neruda je opjevao već.
Niti mi cvijeće zla
uzglavlju donosi,
jer Baudelaire je
veoma gadan lik,
kad nešto se
iz njegovog vrta bere.
Nemoj pijanim brodom
meni dolaziti.
Rimbaud se jednom
nasukao već.
I nipošto ne pričaj
Jesenjinu o nama.
Što ako si oduzme život
još jednom?
Nisam ja Beatrice,
niti Ernestova Adriana
i zaista ne znam što se
s Marilyn Monroe
dogodilo…
Dovoljno je
da ne hodaš
malen ispod zvijezda.
I samo usni
na mojim grudima,
da miris kose tvoje
učini me živom.

Autor sibila

Ova objava ima 15 komentara

  1. Nasmijala me ova tvoja zaigrana pjesma…slučajno sam stisnula ocjenu 2,dok listam prst odleti.Oprosti. šaljivo i drugačije i jako dosjetljivo…i ubaciti sve ove velikane u stihove bio je pun pogodak a tek ovako ju povezati. Odlično.

  2. No hard feelings josipa 🙂
    nijedna ocjena ne može se usporediti s tvojim iznošenjem osjećanja napisanog…ono je pun pogodak
    i šaljivo i drugačije, dosjetljivo i ozbiljno upućenom porukom.
    hvala ti 🙂

  3. Dovoljno je
    da ne hodaš malen
    ispod zvijezda.
    I samo usni
    na mojim grudima,
    da miris kose tvoje
    učini me živom.

    neobično, a čitljivo…a ocijene neću više davati jer izgleda da ne valja ovaj automatizam…ali super…lp

  4. Da Sani, tako mi došlo razmišljanje o njima, njihovom životima, njihovim pjesmama…i koliko sebe pronalazimo u njihovim riječima, bez obzira koliko davno napisane bile, kao da su današnjica.
    Hvala i pozdrav i tebi 🙂

  5. Da sunce plavkasto 🙂
    Veoma volim pjesništvo i biografije pjesnika, volim znati o njihovom životu i okolnostima u kojima i o kojima su pisali.
    Hvala ti na čitanju 🙂

  6. Denis, ne znam kako te preskočih…vidim na mi broj odgovora na komentare ne odgovara broju komentatora. 🙂
    Ti ćeš biti k’o šlag na torti, onaj zadnji okus slatkog.
    Ne mari za ocjenjivanje…ja sam sigurna da sam mnogo puta zaboravila dati ocjenu, nula bodova, a tako bi pohvalan komentar napisala, jer mi se pjesma svidi.
    Hvala ti što me čitaš…to je daleko važnije.
    Lp 🙂

  7. Čini mi se da je ovoj pjesmi suvišno reći: “lijepo”. Ovo je POEZIJA, a poezija je nešto više, zar ne, i od lijepog?! Pohvalno je što pjesnikinja poznaje druge, velike pjesnike, ali još više od toga oduševljava nas to što ona u tu “istoriju pjesništva” unosi i stihove poput ovih: “I samo usni / na mojim grudima, / da miris kose tvoje /
    učini me živom.” koji su svakako toliko lijepi da podsjećaju na pravu, veliku poeziju. I još nešto: ne biti malen pod zvijezdama, e to nas poziva da sanjamo, da slavimo ljubav, da se zanosimo i teškim pitanjima života, da rastemo pod zvijezdama… A ljubav još više čini da nismo maleni! Pozdrav! Milenko.

    • Slažem se Milenko da je poezija nešto mnogo više od LIJEPOG 🙂
      Svoje preferiranje poezije sam i iskazala kroz ovu pjesmu, premda nisam imala tu misao u glavi kad sam pisala pjesmu, niti sam ičim željela sebe staviti ispred njih, već jednostavno u njihovim riječima pronalazim sadašnjost, svoju, tuđu…jer poezija koliko god pripadala nekom vremenu u kojemu je nastala, doživljavam je kao bezvremensku….i ništa se na ovom svijetu nije desilo, a da već se o tome pisalo nije.
      Mnogi velikani pjesništva me zadivljuju svojim pjesmama, svojim biografijama, kao i onim manje poznatim stvarima iz njihovog privatnog života. Pod tim mislim na ono o čemu se ne uči u školi…jer ako voliš pjesništvo, onda sam istražuješ i prelaziš granice školskog plana i programa.
      Tako sam i ja, u svojoj sadašnjosti, našla podudarnosti i inspiraciju u pojedinim piscima i pjesnicima, što u njihovim djelima, što u njihovim biografijama, pa čak i u misterioznoj smrti poznate filmske glumice…jer i one/oni mi također znaju inspiracijom biti.
      A zadnji stihovi, koje si izdvojio, su potaknuti “Utjehom kose” (A.G.Matoš), ali opet malo drugačije (kao i sa prethodno spomenutim imenima) nego li je Matoš u kosi, voljene žene na odru, utjehu pronašao.
      Nezahvalno je pisati analizu vlastite pjesme, čarolija riječi se gubi…pa nek je svatko doživi na svoj način, ovisno što u njemu napisano potakne.
      A naslov pjesme je jednostavno morao biti takav! Kao “Opomena” A.B.Šimića, pjesnika koji je umro s niti punih 27 godina…kao poruka, veoma važno u životu, meni, tebi, njima…svima:

      Čovječe pazi
      da ne ideš malen
      ispod zvijezda!

      Pusti
      da cijelog tebe prođe
      blaga svjetlost zvijezda!

      Da ni za čim ne žališ
      kad se budeš zadnjim pogledima
      rastajo od zvijezda!

      Na svom koncu
      mjesto u prah
      prijeđi sav u zvijezde! (Opomena; A.B.Šimić)

      • Hvala i tebi “sibila” na iscrpnom komentaru vlastite pjesme i mog komentara. Dosta toga nisam znao, pa sam nešto i naučio. Čestitam i za ozbiljan pristup, da se poezija i teorija oko nje ipak shvate ne samo kao dar, već i kao učenje zanata. Lp!…

        • Svaki talenat za nešto, treba brusiti 🙂
          Osim talenta, potreban je i ustrajan rad, griješiti i pogreške popravljati…nekad se čini mukotrpno, ali kad nešto voliš, mira nemaš dok “posao” ne privedeš kraju na način da u sebi mir osjetiš nakon što si ga završio.
          Pa mi ovog časa na pamet padne koliko li je dugo i mukotrpno Michelangelo oslikavao strop Sikstinske kapele (mislim da punih 6 godina), “probio” sve dogovorene rokove za završetak “posla”…ali je stvorio remek-djelo!
          I da više ne dosađujem svojim viđenjem velikana svjetskog glasa…mislim da sam dovoljno rekla da bi se shvatila poanta.
          Još jednom hvala Milenko, na vrlo poticajnom komentaru, koju je rodio ovu malu i lijepu komunikaciju među nama.
          Lp 🙂

  8. Sibila, što reći nakon svih ovih divnih komentara osim da ih sve potpisujem s ocjenom 5. Fantastični stihovi i genijalno si povezala u poeziju sve pjesnike i naslove, odnosno neke crtice koje navodiš, a da ne ispadne puko nabrajanje već prava POEZIJA. Posebno me se dojmio zadnji stih:
    “I samo usni
    na mojim grudima,
    da miris kose tvoje
    učini me živom.”
    Lp i ugodan ostatak dana ti želim!

    • Hvala Sissi! Bio je to dan čitanja poznatih autora, pa je pjesma nastala…
      od svih onih koji su u tom danu pravili mi društvo, uzeh nešto, a da nije puko nabrajanje, kako si i sama rekla, te ih smjestih u jedno (malo drugačije) viđenje, koje sam taj dan imala…
      ovo je ustvari ljubavna pjesma, jer sve navedene, koliko različiti bili, povezuje ljubavna tragičnost, na ovaj ili onaj način…
      Ne hodati malen ispod zvijezda, unatoč navedenoj poveznici među njima, i dalje zastupam!
      Lp i tebi pjesnikinjo…lijepu večer i mirnu noć ti želim 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting