[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Nije tvoje ludilo grijeh
nije ni gena krivica
već dar andjela sreće
-jedan jastuk punjen
spokojem
šumskog kestena
u punom cvatu
dok se u nebeskog
ježa ne pretvori
i jesen ne porodi
i miris majskih živica
red lipa,pa red jorgovana
Nije tvoje ludilo tvoja krivica
preziru te budne duše
jer ne vide i ne čuju
niti sanjati umiju
– noćima sami sa lešinom
svojom kao ti
Zakuni se onim listom
suhe bunike ispod jastuka
onim komadićem staklau srcu
-šarenog mjesečevog lampiona
da se nikad bez mene
probuditi nećeš

Ova objava ima 2 komentara

  1. Duško pre pre pre predivna pjesma…i nježna i jaka u isto vrijeme. Baš prelijepa. htijela sam izdvojiti par stihova al previše ih je ine mogu se odlučiti …sva je od početka do kraja odlična.

Odgovori

Subscribe without commenting