[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne budi pustinja, ti kao more budi,
Što brižno pazi blaga i školjku s biserom,
Pa ih čuva budno od pogleda ljudi,
Kad mu dođu zlobni i sa nevjerom….

Ne budi  pustinja, ti budi ko’ oaza,
Što putnika umorna slikom raduje,
I ne budi mu lutanje, budi jasna staza
I saputnik onom koji tužno samuje…

Ne budi ko’ tvrđava, neosvojiva,
Od granita crnog zidine što diže,
Već poteci kao voda što poji i umiva
Nekog koji žedan tebi sada stiže…

Zašto želiš biti kao strma planina,
Što u ponor baca namjernike svoje,
Jer srcu mrska postaće opasna visina,
Kad sagleda jasno sve hirove tvoje…

Hajde zamisli da ptica budeš ti u letu,
Pa da vidiš sve što oko još vidjelo nije,
Ili budi kao vjetar što luta svud po svijetu
I shvatićeš i vjetar zna gdje darnuti ne smije…

Ne budi ko’ stari hrast bez granja i bez lista
Nehajan za život i sreću u novom proljeću,
Danas budi kao behar u krošnjama što blista,
I raduje se pčelama i pticama kad slijeću…

Ne budi pustinja gdje staze s vjetrom nestaju
I tragovi mnogih što prije hodili su njome,
Ti sad budi kao rijeka gdje žubori ne prestaju,
Jer ne mora baš uvijek biti sve po tvome…

Ne budi ko’ snijeg bez kraja i bez nade,
Što umara dušu onom ko ga gleda,
Pa ti osmijeh tajno još kao lopov krade
Neko ko ipak voli to srce ti od leda.

2006

Posted by hilal

This article has 1 comment

  1. Ne budi pustinja, ti kao more budi.
    Što brižno pazi blago bisernice.
    I čuva budno od pogleda ljudi,
    Kad mu dođu zlobni, puni nevjerice.

    Ne budi pustinja, ti budi oaza
    što putnika umorna slikom raduje.
    I ne budi lutanje. Budi jasna staza,
    saputnik onom koji tužno samuje …

    Ne budi tvrđava neosvojiva.
    Od granita crnog zidine što diže.
    Već poteci kao voda što poji i umiva
    nekoga tko žedan tebi sada stiže…

    Zašto želiš biti strma planina
    što u ponor baca namjernike svoje?
    Svakom srcu mrska postaće visina,
    kad sagleda jasno sve hirove tvoje…

    Hajde zamisli se pticom u letu,
    pa vidi što oko još vidjelo nije.
    Ili budi vjetar što luta po svijetu,
    i on već zna gdje dirnuti ne smije…

    Ne budi stari hrast bez granja i lista
    Nehajan za život i sreću u proljeću.
    Danas budi behar u krošnjama što blista,
    i raduje se pčelama i pticama kad slijeću…

    Ne budi pustinja gdje staze nestaju
    I tragovi mnogih što hodili su njome,
    budi kao rijeka gdje žubori ne prestaju,
    Jer ne mora baš uvijek biti sve po tvome…

    Ne budi kao snijeg bez kraja i nade,
    Što umara dušu onom tko ga gleda.
    Pa ti osmijeh tajno kao lopov krade
    Netko tko voli to srce ti od leda.

    Uz dužno poštovanje prema autoru i njegovoj pjesmi…ovako bi ona izgledala da sam ju ja napisala. Sada mi je predivna 🙂
    Idejno jako lijepo, a sad nakon moje intervencije…gotovo savršeno 🙂
    Ja se malo šalim, nemoj se ljutiti, sviđa mi se pjesma, ali ovako mi je zaista puno bolja.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting