[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne boj se…

Sjeti se naših trenutaka,

sjeti se ljubavi…

Onih kutaka

u kojima smo sjedili zagrljeni.

Onih noći naših

kad hvatale su nas oluje…

Kad se sjetim tvog straha

moje srce boluje…

Kako si mi stiskala ruku

kao da će te odnijeti od mene,

to je bilo dovoljno

da našu strast pokrene.

Te velike oči

kojima tražila si moje,

brze, prestrašene,

ali najljepše to je.

Ne boj se…

Vrati se u prošlost,

nađi me i voli.

Dođi na naš most

gdje suza ti se proli

onaj dan kad zvijezdu

nađosmo i prisvojismo.

Kao simbol vječnosti

u srca stavismo.

Ah… Volim kako te

usreće sitnice,

bile zvijezde, oblaci

ili slobodne ptice.

Samo zbog osmijeha

učinio bih sve,

ako treba dušo

do naše zvijezde se popet,

ako treba za tebe

Ljubavi

i umro bih opet.

Ne boj se…

Samo zatvori oči

i ja ću kraj te biti.

Samo naprijed kroči

u bezdanu ove noći.

Ja ću te voditi

na svakome koraku.

Ja ću te pokriti

na svakom drhtaju.

Ja ću te spasiti

od rubova života.

Ja ću te čuvati

jer čuva se ljepota,

a ljepota su mane

meni najdraže,

meni slatke,

zbog kojih te volim

i pišem stihove kratke

dok čežnja do neba raste

svakim slovom mojih misli…

Ah da…

Sječam se kad smo pokisli

i htio sam te skloniti,

kad si me povukla za ruku

i stala nasred kiše.

Šapnula mi potiho, tiše

riječi koje ljubav piše

Ah…

Kako sad trebam  te riječi!

Živote molim te

da ih s njenih usana

čujem još samo jednom!

One dvije, slatke:

Volim  te.

Sječam se kako smo stajali,

ignorirali svijet.

Upijali si poglede

dok kiša nas hranila

kao žedan cvijet.

Tad izvukla si ruke

iz mojih dlanova

i omotala ih oko vrata

Nježno…

-stavivši prste u moju kosu.

Privinuh te uz sebe

k’o što trava prihvati rosu.

Dva daha u jednom,

dva pogleda u vrijednom

života trenutku.

Sklopili smo oči,

spojili usne

Nije nikad trebao proći

taj čas

to savršenstvo.

I sad kad pljusne

ona kiša ko te noći

vidim te vani kako

gledaš dal’ ću doći

i kao pepeljuga

bježiš poslije ponoći

sa suzom izgubljene nade

koja nam taj trenutak krade

od dana kad sam otišao.

Od dana kad sam…

Ne boj se…

Ne trči u ponore.

Ne mrzi život.

Nije nebo, nije more krivo

što sudbini nisam mio.

Valjda sam prepliv’o

sve vode.

Valjda sam preletio

cijelo nebo

Valjda sam primjetio

rješenje na vječno

pitanje života i smrti,

smisao oko čega se sve vrti

pa me posjetio,

do me sletio

onaj što tajnu skriva.

Da me spriječi

u saznanju i voljenju

istine i tebe,

djela i riječi

pa moje tijelo sad leži,

nestaje, ”počiva”.

Ne boj se…

Bili smo jedno

i ostali smo.

Vječno spojene duš,e

vječno zajedno

kako smo si obećali.

Zagrljena tijela

beskonačnog svemira

k’o točka bijela

u ništavilu crnila.

I vidim te…

Opet si sjela

na našu klupicu.

I gledam te…

Brišem suzu

s tvojeg obraza.

I slušam te…

Kako me dozivaš

jer znaš da sam ovdje.

Tiho, bojažljivo

jer me osječaš

Pa čekaš…

Mirno, pažljivo

jer već znaš

da nisam onaj mraz

što škaklja ti kožu,

već onaj topli trenutak

poslije trzaja, poslije drhtaja,

koji donosi ti

onaj osmijeh blag’,

onaj slatki, meni drag’

zbog kojeg te obožavah,

kojeg sanjah života cijelog.

Onog milog,

kojem nikad ne mogoh odoljeti

jer volio sam ti udovoljiti,

jer volio sam te voljeti.

I volim te

i voljet ću te

do zadnje minute.

I kad sretnemo se

vodit ću te

da ti pokažem pute

do vječne sreće

i poljubaca naših

od kojih sve kreće,

po kojima svemir se ravna

i vraća nam

vremena ona davna

kad nam nitko nije trebao,

dok mrak nas još nije vrebao.

Ne boj se…

Znam da je bol prevelika,

da želiš vratiti vrijeme,

No molim te…

Nemoj tratiti život

oplakujući mene

jer znam da rane sporo zacjeljuju,

znam da voliš me

i da oči ti u stvarnost ne vjeruju.

No znaj,

želim da živiš,

da nasmiješena hodaš,

da se diviš ljepoti svijeta

i kako je živjet’ isprobaš

pa da mi pričaš

kad nađemo se

na balkonu neba.

Dok grije nas sunce

Ti si sve što mi treba.

Ne boj se..

Tu sam.

Uz tebe.

Posted by lirikrealista

This article has 4 comments

  1. Dragi Lirik, i sinoc sam citala ovu pjesmu, i opet je citam i mogu samo reci da je predivna…jeste da je poduga:)))ali kako Sadea kaze isplati se svaka sekunda…
    Topli pozdrav i osmijeh od srca…:))))

    • Hvala puno 🙂 Znam da je malo poduža.. teško je izaći iz takve uloge, atmosfere, inspiracije…nakon što se poistovjetim sa osobom o kojoj pišem. Uvijek pokušavam reći sve, no ostanem nedorečen naravno 🙂 Teško je staviti sve u jednu pjesmu, no opet teško je i izostaviti riječi. Bio sam počeo davno pisati i drugi dio te pjesme, no on je zasad još nedorečen heh.
      Čini se i dužom zbog ovog proreda, nisam ga znao popraviti odmah pa je ostalo malo “naširoko” 🙂
      Sve u svemu, hvala na trudu i odvojenom vremenu, puno mi znače ovakvi komentari 🙂
      Lijep pozdrav

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting