[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Naviko sam ja

biti tužan sam

često rana jutra dočekati umoran,

što od misli raznih

što od mjeseca,

što od pasa lutalica ili praznog srca.

Naviko sam ja biti ispunjen

nekom sjetom dana kiše studene.

Al naviko sam sam osmjehe da dam

jer to što sam sam dobro je

jer znam.

Autor san

Ova objava ima 2 komentara

  1. Možda si navikao…ali imam osjećaj dok čitam da ipak i nije tako dobro…Ali divni su ti stihovi!
    Jedino što mi se čini kao da nisu dovedeni do kraja…nekako nedovršeno djeluju. 🙂
    Lijep ti pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting