[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
I dok dišeš,
ne žuri,
pusti dahu da do pluča dođe,
i dok hodaš,
ne poželi da juriš,
za onima što ispred tebe trče,
vidjet ćeš na kraju,
da pobjeda ne krije sreću,
ne pravi si na putu od malog kamenčića kamen,
jer njega zapravo ni nema.
Daj očima,
da u svaki kutak zavire,
nemoj samo jednim pravcem da se vode,
istina nije uvijek istina,
na to moraš da se navikneš.

I nemoj da tragaš,
za nećim što već je nađeno,
sreća je tu oduvijek,
hoda uz tebe,
samo je moraš uhvatiti za ruku.

Autor Bruno Dronjic

Rođen u Osijeku 11.3.1993. godine,gdje i živim.Trenutno studiram filozofiju i Hrvatski jezik i književnost na filozofskom fakultetu u Osijeku.Uz čitanje, pisanje je, ne samo hobi, već i način življenja. Poezija kao vježbalište misli i rijeći, otkriva neviđene predjele.

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting