[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jasno je da nisam uspio bit izvući,

svaki korak karakterom ozvučen

stao me tući,

pa mi se više ni koraknuti ne da.

Pogledam iza sebe i vidim,

samo lijepe žene i slobodno vrijeme

svo to dokoličarenje danak mi uze.

Bolje se i ne micati

jer živo blato stalo me stizati,

a i nemam više iluzija

ne sjećam se niti da sam ih imao

opet muzika je tužnija, sve je utihnulo

i tmina se nadvila.

Vidim nema sluha velika je ko’ planina

hoću li je uspjeti preći ili će ona prijeći mene

svejedno,

prepuna je vrlina, bojim se

bolje je odustati,

kako već rekoh

neću ni koraknuti,

nastavit ću dokoličariti.

This article has 3 comments

Odgovori

Subscribe without commenting