[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tope se naši zajednički sati
Kao snijeg što me za života prati
Hladeći moje bilo isuviše vrelo
Usjecajući brige na moje mlado čelo

Duša neiskusna na iskušenju
Juri novoj zori,svom otkrovenju
Pijesak vremena neumitno curi
Još smo nevini pa nam se ne žuri

Prodirem u nutrinu njena bića
Svom snagom zaljubljenoga mladića
Ona uzdiše i više mene ište
Zapaljeni gorimo brzo – postaćemo zgarište

Na rubu snaga,na vrhuncu
Ja svojoj zvijezdi ona pak svom Suncu
Putujemo… A tope li se naši sati
Ima li vremena opet se uspinjati?

Posted by Mehinović

Rođen 27.januara.1990 u Doboju,BiH.Veći dio života proveo u Bjelovaru.Oduvjek sam volio čitati ali poezija mi je najdraži književni pravac.Pjesme pišem od svoje 14 godine.

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting