naša svjetla

Ponesi me i okupaj u rijeci kojom protječe nježnost

Uroni me duboko da izgubim dah

Kada me podigneš dopusti da udahnem snažno

Da iz mene izađe sav strah

Riječima, pogledom, usnama me dodirni

Da osjetim tvoju ljubav kojom me čuvaš od tuge

Samo na tren svojom se dušom uz moju stisni

Jer znam naše se ceste u daljini razilaze i gube

Život će polako razdvojiti naše dane

Kao dva svjetla svatko će svojim mrakom poći

No i tisućama milja i godinama daleko

Vidjeti ćemo jedno drugo i znati: to naša su svjetla u noći