NAŠ PEPEO
Mirišem po tvojim poljupcima
ukradenim na granici noći,
iluzija stvarnosti lebdi u očima
i ptice lete nisko oko nas.
Tama je svuda,
u našim srcima gori,
otkida se nešto i odlazi…
Zagrli me čvrsto
rukama od vatre.
Izgaraš kraj mene…
i ja sam
u tvom pepelu…
Uh, imam ja sličnih stihova. ;)) Dobra ti je ta. Budi lijepa sjećanja. ;p
aha…jako lijepa sjećanja budi da…na vrijeme kad sam imala 19 :))
Issssseeee…kak sam stara:P
Teta Shadea, niste vi stari. ;))) Ja nikad neću ostarit. Tako sam odlučila i tako će biti. ;))
da,odlična odluka i želim ti ju održiš…zauvijek i do kraja:))
Nakon ovih komentara…. mogu reći da mi je pjesmica, pjesma moje duše, nekad pa i sada