[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Crna moja dušo, za čime ti tuguješ?

Je li to zbog boli i muke ovog svijeta?

Je li to za prijateljem što ode bez pozdrava?

Il je to zbog vremena što bešćutno odlazi?

 

Reći ću ti sada, draga muzo moja,

Nije to zbog boli i muke ovog svijeta,

A ni zbog prijatelja što ode bez pozdrava,

I vrijeme što prolazi ne čini me bolnim.

 

To što dovede me do tuge i čemera,

Druge je prirode, to demoni znaju,

To lijepa je i predraga nježna Venera,

Blažena gospa podzemlja u Prokletih Raju.

 

Zbog Nje dane u lijesu provodim,

Zbog Nje slatku krv smrtnicima sišem,

Zbog Nje noćima po grobljima hodim,

I Pakla mi, zbog Nje ovu naricaljku pišem.

 

O Luciferioo mojih vječnih i dubokih muka,

U teške lance me k’o svoga mučenika stavi,

I nek dotakne me tvoja nježna anđeoska ruka,

K’o najcrnje ludilo il’ noćna mora, ti mene zatravi.

 

Napoji me krvlju nesretnika, jer od žeđi skapam,

Demonskom me rukom iz duboka sna ti probudi,

I daj mi, samo vječnost, da se od ljubavi rastapam,

Vampirijo moja, da ljubim ti sneno tijelo dok zora ne zarudi.

 

 

Autor Max Corvus Tenebrus

Ja sam poet mraka, ljubavi i smrti, života i Prirode, realnosti i fantazije, šale i depresije. Ja sam ukratko gothic poet.

Website: http://www.facebook.com/max.c.tenebrus

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting