[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Stojim u napuklini sebe –
pod nogama kamen podrhtava,
urušavam se otkinuću u vjetar
gubeći snagu u tijelu i mislima.

Vičem, ja nisam trska ni list,
a sve moje se svija pleteru magle
i  srce se budi praskom nemira
u zvuk unutrašnjeg sluha.

Raspremam se čudnom svijetu bliska
od zapitanosti u smisao razdjenuća
u tragove stopa na daljinama.

Ležim sred vlažne topline
s hladnim kapljama na prozoru
i bježim koracima istrošiti bilo.

zkirin

Iz zbirke “Arija srca”

Autor zkirin

Odgovori

Subscribe without commenting