[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pod starim krovovima sjedim,

skupljam suze

neke prekrasne muze,

brojim kapi što kaplju s crijepova,

tugujem jer mi život biser duše uze.

 

Kapi s krova,

plač su stare, uvehle kuće,

iskreno zdanje hrama krijeposti i bola;

hladne suze užeglih obraza,

i sjaj čistoće starog kova.

 

Suze peku kao plamen sudnjeg dana,

pokajmo se braćo grješnici,

čisto zlato, dobiva se valovima žara,

neugodnim peckanjem jezika plamenih.

 

Ne teku čiste suze uzaludu.

S vašeg oka, one će biti bistri sjajni žišci;

samo takvi što su iz očiju rosu

u dlanove cjedili,

znadu vrijednost sunca i neba,

znadu cijenu života u kojem su se ugnijezdili.

 

Crveni crjepovi, rumeni su obrazi

što suzu u biser vrijednosti spremaju;

jedino taj biser što na licima putnika sja,

vrijedno je blago veće od čovjeka,

katarza i božanstveno pokajanje.

Odgovori

Subscribe without commenting