[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
umjerenim pokretima fine mehanike

(školovan nekim prošlim stoljećem)

pedantno brišeš riječi

rečenica polako odlazi u prošlost…

gledam te i mislim

“tko je ikada rekao da ne možemo vratiti vrijeme…”

pa eto, pišeš i brišeš

naoko jednostavno

vraćaš bjelinu papira u prvotno stanje bivanja…

uz neke druge brojeve,

on postaje isti

je li to ciklični put svijeta?

naposlijetku,

i ti sam,

bit ćeš zemlja

i tvoja dva oka

ponovno će jednom napustiti drugu utrobu

i ti ćeš ponovno hodati nevinim nožicama u svijetu

nešto starijim od ovog današnjeg

nešto modernijim od ovoga

u kojem si se (ovoga puta)

rodio

druge brojke, ali isti ljudi

neće se mnogo promijeniti

(pusti me da tako vjerujem)

 

odlutala sam mislima

dozivaš me natrag u sferu realnosti

“govorim ti već par minuta, gdje si….?”

“izgubila sam se u vremenu”, kažem….

pa kroz sterilne mirise bolničkih zidova

“vrijeme je samo broj” šaputa tvoj odgovor.

Autor Hilaire

Ova objava ima 6 komentara

  1. Odlična pjesma.
    “umjerenim pokretima fine mehanike
    (školovan nekim prošlim stoljećem)” – Posebno draga. 🙂

    “ponovno će jednom napustiti drugu utrobu
    i ti ćeš ponovno hodati nevinim nožicama u svijetu” – Reinkarnacija.

    Pozdrav.

Odgovori

Subscribe without commenting