[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Vidim tu tamu,

kao što sam prije

vidjela trak svjetla.

Duboko u njoj zaglavljena

duša je jedna izgubljena.

Polagano tone dublje

u svoj mrak.

Oči se već navikle,

srcu postalo svejedno.

Može li se probiti

kroz crnu rupu zla

do Sunca izvan?!

Mogu li ga anđeli naći

negdje tamo daleko

u toj rupi?!

Mogu li mu dušu

ponijeti na krilima,

pa je iznijeti odande

natrag u svijet dobra,

oteti ga iz ruku demona,

osloboditi ga okova?!

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 3 comments

    • Hvala!
      Nadam se spasenju te duše. Shvatila sam nedavno koliko je izmučen u sebi nekim borbama u duši i u psihi.
      Voljela bih pomoći, i pokušat’ ću na načine kako mogu, ali na kraju će rezultat ovisiti o njemu.
      To je ukratko opisao nadahnuće za ovu pjesmu.
      Veeeeliki pozdrav, brate bb!
      Inače, pročitala sam članak. Svaka ti čast na čestitosti (a propo političkih utjecaja)!
      🙂

  1. Aveti duše i srca, pišu najljepšu poeziju. Prelijepa pjesma o oslobađanju jedne duše, prelijepi stihovi o nadama za izgubljeni san, Bravo i samo nastavi pronicati u dubinu, jer tamo leži i nepoznati dio poznatog tebe.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting