Nada

Polako, ali sigurno, osjećam život što klizi,

kao kroz prste kiša kad sipi.

A moje srce ludo, nada se ko’ prije,

da iza oblaka sunce se krije.

Da tamo, možda, netko se smiješi,

i čeka, čeka da oblak se premjesti.

Naivno, srce moje čeka da oluja se stiša,

da konačno prestane ta strašna kiša.

I dok slabašno, jadno, u meni kuca,

na moja vrata, ipak, zakuca jedna topla duša.

3 Responses to “Nada”

1. faiza kaže:

   prosinac 16, 2011 u 5:12 poslijepodne

   NAIVNO …
   LIJEPA PJESMA,MALO MANJE ZAREZA KORISTI(dobronamjerna sugestija)
   pozdrav Zvjezdana
2. zvjezdana kaže:

   prosinac 16, 2011 u 6:29 poslijepodne

   Hvala na sugestiji i čitanju, povest ću računa o zarezima, lijepi pozdrav faiza
3. alojz kaže:

   prosinac 16, 2011 u 11:39 poslijepodne

   lijepo, sviđa mi se, pozdrav