[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Skvrčena u procijepu ,
Gdje besmisao dotiče vrhunac
Moći samouništenja ,
I u kojem leži
Lažna utjeha olakšanja …
Gdje sam kraj dobiva smisao ,
Prerušen u predaju ,
Jos na početku
Bespoštedne borbe .
I uzalud je kraj ,
Od pamtivijeka poznat ,
Utakmica tvrdoglavo teče …
I sve dok traje ,
I svjetla sjaje ;
Zajedno s onim nepoznatim
U čovjeku – nedodirljivim i svetim ,
Što se nikada ne predaje !

Autor senad

Odgovori

Subscribe without commenting