[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Na vratima novih obećanja,

na poljanama Jerihonskim

gdje nestala je nebeska mana,

nahrani me zrnjem iskonskim,

 

dade mi beskvasnu pogaču

kakvu mi srce okusilo nije

i odstrani od mene lomaču

da me od sada ljubav grije.

 

Iziđoh mlada iz pustinje,

svježa zbog opravdanja;

vidjeh klasja gustinje,

plodnu zemlju iz sanja

 

po kojoj ne briju oluje

nego samo molitve ruše

zidine kojima struje

i oklope moje duše.

 

Što moje oči vidjele nisu

i moje uho nikad ne ču,

sada nađoh na klisu

što pokloni se tu,

 

preda mnom, pod stopama

kojima novom zemljom gazim.

Ropstvo me više ne slama,

slobodnim putem prolazim,

 

a pustinja ostaje iza mene,

ljubav mi jedino poštenje.

Ljubav mi otkloni sjene

da slavim Tvoje oproštenje.

06.03.2016. 08:08

 

 

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting