[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Krvnik stoji ukopan k’o stogodišnji hrast.
Žile snažne njegove su noge.
Pod njim grla, bez glasa,
Zijevaju u već dobro ostarjeli dan.
Otpor slikaju,nedovoljno snažno,
Misli bez riječi.
Voda raširenih ruku prihvaća tijela,
Nebo ugaslim očima zatvara,
A iznad,
Dok bjeličasti miris rascvalog lopoča
Opija centre u nosnicama smrti
Noć vrvi
Nestrpljiva da zauzme mjesto svog krvavog brata.
U koloni sve kraćoj
Ja.
Zalutala lasta u snijegu.
Nekada nepopravljivi romantik
U duši duboko zaljubljen u ljude
Još uvijek pjevam uspomeni na izbledjele dane,
Tužno,
Kao opraštajuće zbogom umirućeg cvijeta.
Osuđen bez suda , nikada neću spoznati
Težinu topota prvih gruda počasti
Po poklopcu vlastitog sanduka.
Mimohod smrti sve je kraći
I KONAČNO kraj.
Više ničega nema .
U dvije suze posljednjim dahom istisnute
Još samo nakratko,
Nijemo se prelomi
Mjesečev blijedi sjaj.

Autor Grubišić Zoran

Rođen sam 1968.g. u Derventi,BIH, gdje sam živio do rata.U ratu mi je poginuo otac ,a ja sam došao u Zagreb gdje i danas živim.Oženjen sam i imam troje djece.2oo1. g. objavio sam zbirku pjesama ˝Ispod oblaka˝.

Odgovori

Subscribe without commenting