[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
okopnilo je tijelo pripeto za postelju

i grč se bolno preza da se pruži; 

uzduh zemni piskom dahće, 

u samrtnom hropcu riječi se traže; 

pogled prikovan visi o zidu, 

promiču slike od kolijevke do groba; 

i tek sada biva sve jasno, 

al ‘ čovjek se ufa da nije još kasno. 

Autor don

Rođen sam u Mostaru.Trenutno živim i radim u Hamburgu.Poeziju pišem i čitam iz ljubavi prema lijepoj riječi i namjera mi je i objaviti zbirku, ali ne žurim, neka se desi samo po sebi.

Odgovori

Subscribe without commenting