[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nalazim se , stari moj Druze
na zamrsenom raskrscu
i tapkam na jednom mjestu
kao izgubljeni malis…

Jednoc si i ti ovako tapkao,
Jesi li put pravi odabrao,
kazi mi, dileme pomozi rijesiti?

Kojom cestom krenuti
Da li da podjem naprijed
ili natrag, da li lijevo ili desno?
Nemoj da, kao i mnogi, u bezumnoj guzvi
izgubim orijentir i krivi izaberem put.

Znam, s pijanim mnostvom
lako se i sami opijamo.
Poslije otrjeznjenja, mucnina nas gnjeci…

Takpam, i ne znam kamo poci, kazem ti.
Srce mi govori– Kreni lijevo,  tamo je
sve sto si nekad volio, a razum me
po ramenu tapse
i space–  desno, desno, bit ce ti lakse.

Tebe za savjet pitam sada, Druze moj stari
mozda bi se opiti trebalo, pijan postati
i tako bez brige opstati, kada se pocnes utapati,
a nigdje nema slamke spasa
dok za tobom juri copor bijesnih pasa…

Ipak, odlucih, mukom.  Necu se opiti.
Radije cu se utopiti nego cu zivot propiti
i na smece baciti sve sto mi je sveto.

Slazemo se, zar ne?
Tesko je medju pijanima trijezan ostati
i SVOJIM putem krenuti

Da se mucnina sprijeci…

 

“Rijeka bez povratka”

 

Odgovori

Subscribe without commenting