[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ponovo na istom mjestu

zvanom nigdje

sa velikim,a praznim koferom

u crkvi svetog Ništa

stojim

Ne znam da li postojim

ispod ovog maglovitog raspela

ili sam the end nekog filma

Luisa Bunuela.

Sve sam sanjala,

ušminkano i ispeglano

sa mirisom karamele

Prosute perle

i perje rajskih ptica

Suluda smicalica života

da me smjesti u tramvaj

zvan  čežnja

i vozi u krug

Posljednja stanica

Slagalica od nesanica

Na kraju staze

stranputica

i tovari kiše

i ništa

ništa više …

 

 

 

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting