[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Šta ja radim ovdje na periferiji umjetnosti,
ogoljenih osjećaja, bezmirisnih zabluda,
praznih mošnji?
Ukrao sam pohlepu revolucionara,
objesio zastavu za ljubav, za pobjedu,
za sve nas koji živimo čežnje.
Odigrao sam kartu iluzije života,
a mase su utihnule i prije mog dolaska
pred tebe, moja boginjo i moja pjegava istino.
Tanka je linija između stvarnosti i varke,
čini se da i kiše padaju uzalud.
Nekada smo ispod kapi spajali poljupce,
stvarali pjesme, pisali pogledima memoare
jedne vječne ljubavi.
Danas tek pišemo gorčinu,
već isušenim suzama.
Ali to je život, to je istina, i to je laž.
Sutra će i tako, opet,
kada se sunce osmjehne uskrslom jutru,
ljubav biti suputnik mojih misli
i mog vječnog optimizma.
Do tada ću i dalje,
na periferiji umjetnosti,
prazniti mošnje…

Autor Pippo1906

Odgovori

Subscribe without commenting