[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pjesma #4

Na nebeska vrata rukom i ne usudih
San milosni prosudbe biti
Mekoćom kucaja koga probudih
Od plašta golog ne uspjeh se skriti

Krivnjom sa zemlje poslan
U grudima snova dok isti odmarah
Već u trenu oluji sam dan
Kroz poslanstvo preporučen u grimizni prah

Bol se prostire dolinom daha
Liježe na travke mirisne postelje
U ogrtaču blagu koža joj plaha
Uzbudom trepti u odmoru nedjelje

Utrobom posvećen u vidljivu znaku
Sjene blijede i život se smiri
Od krvi odvojen prihvati postelju laku
Doline zelene od umora miri

Ispleten ležaj mu planine krivi
Suzama ne puste niz grud mu se sliti
Pobožnije staze oko tijela si privi
Sama mu zemlja kretnju će kriti

I prekrasna noćas od prošle još ljepša
U djevi tisuć dok šeće ljeta
Od svile prirode sjeta joj mekša
Dok pogleda tišinu u tmini prokleta…

Ova objava ima 7 komentara

  1. hvala ti na tome što mi pokušavaš podati snage i hrabrosti…
    ne znam čita li itko ali sam odlučio jednostavno pisati i dopustit pročitati onima koji će se možda osjetiti povezanima kroz moje tekstove…
    ako jedan čovjek oblikuje dio nečega pod utjecajem mojih riječi onda je vrijedilo…

Odgovori

Subscribe without commenting