[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Po sanjivim očima, čežnja joj plovi,

srce joj mori slatki nemir novi,

pjevuši tiho, neku zaboravljenu baladu,

dok joj nebeske zvjezdice uzdahe kradu.

 

Vragolasti vjetrić mrsi joj duge kose,

dok je misli nekud u nepoznato nose,

ovorenih očiju ona sanja, mašta,

na krinove bijele miriše bašta.

 

Naslonjena na prozorsko okno sobe svoje,

obasjana mjesečinom zlatne boje,

to djevojče tek životne spoznaje čari,

ponoć otkucava časovnik stari…

 

Neiskusnu sve to pomalo plaši je,

ali i neobično duh uzbudjuje,

nevino ptiče, širi krhka krila,

vazduh je mek, kao nježna svila…

 

Uskoro će ljubav, na vrata joj doći,

o tome stidljivo mašta ove noći,

i dok snove joj guta mrak,

na krinove bijele, miriše zrak!

Posted by Ivanica

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting