[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne znam vise kakav ce biti kraj ove predstave,
jos uvijek cekam da se komadici srca sastave
i da nastavim voljeti sve sto mogu izgubiti.
A kad opet ne pobijedim, poraz prihvatam,
jer zivot shvatam, iako se za slamcicu lude nade hvatam..

Ja sam sve ono sto sam zelio, a nisam mogao,
ali sam ipak snage smogao za smijeh, jer to je svim ranama lijek.
U meni je djecak koji sam bio, duh nemiran,
u dusi ta stara gitara pjesme iz djetinjstva svira.

Ja ovu svoju pisem, pisacu zauvijek jer kraj drame ne znam,
al ako to krije cin prvi, sve ce biti dobro,
skupicemo od ljubavi mrve.

Disem da bih rijeci nalazio, odgvore trazio,
na sve oko sebe pazio, dusu davao,
a praznina ostaje u meni.

Ako je ovo istina, onda ta vatra oko mene blista,
a ja sam prezivio jer u meni je veca.
Mozda na kraju ipak bude sreca

Posted by Chokee

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting