Na Kraju
Dali si dio umornog sna, prazan dio osmijeha
Pjesma pisana stihom kojeg nitko necuje,
Daleko od ovog vremena, daleko od sjecanja
Gdje ni to sunce, vise nebo nepoznaje.
Dali si putovanje bez kraja ili samo nade
Pruzajuci utjehu svim ljudima bez sna,
Savijajuci srce kao sta vjetar savija grane
Ili si mozda samo iskrena dusa posljednja.
Dali si slavuj koji je prestao da pjeva
Daleko od doma gdje sunce vise ne sja,
Spremna da svaki dio umorne duse opjeva
No ipak dali si trn ruze koji voli,
ili sam to na kraju, ipak ja?
Još jedna”nasumična”…prekrasna…:)))