[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Na kraju dana

sunce napušta nebo

a prve zvijezde već sjaje na crnome platnu

prastara svjetla zovu nas iz vječnosti

zavode naša slaba tijela

zaslađuju naše misli

dižem ruke prema nebu

o da…

o da…

povedi me

drevni lađar odvodi nas u suton

naša tijela drhte na povjetarcu

upisuju svoje posljednje riječi

dok lađe prodiru u daljinu

njihov oblik topi se na obzoru

preostaje samo njihov uzburkani trag

još trenutak,dva…

naposljetku, nestaje sjećanje

     posljednji  podsjetnik na postojanje

stapa se sa silnim morem

nestaje polako

 preostaje tišina…

Autor oziris

Ova objava ima 1 komentar

  1. “prastara svjetla zovu nas iz vječnosti
    zavode naša slaba tijela” – Zvijezde, od iskona ljudima privlačna, tihe čovjekove želje.

    “naposljetku, nestaje sjećanje
    posljednji podsjetnik na postojanje” – Odlična misao (spoznaja).

    Odlična pjesma o želji za stapanju s prirodom, čistom prirodom.
    Pozdrav.

Odgovori

Subscribe without commenting