[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Gledam kapi pota krvavoga

za sve spase na tom svijetu

i za život srca moga

što se poti kao dah u letu

 

srećom blagom i lahorom mekim

jer je pot me taj otkupio,

jer me Tvoje rane načiniše nekim

kom je mač prokletstava otupio;

 

svaka rana Tvoja dopire do srži

pa i potnja mučna protiv moga straha

koji mene dira, Tebi dušu prži,

meni život daje od udaha do udaha.

 

Izabrani Sine ljudski ponad mene,

jedini si Stvoriteljev dah i kretnja

koja poništava moga straha sjene

i od koje nestaje mi svaka prijetnja.

 

Prva rana Tvoga tijela

nevjera je bolna, strašna, preduboka

što se lomi, klizi preko Tvoga čela

kao klin u kosti, kao krvca posred oka.

 

Ona uzrokuje najstrašniju patnju,

teško pada kao smrtni udar,

uzima si vječni pakao za pratnju,

od nje stradava i jak, i lud, prokleti i mudar.

 

Kada probada Ti kožu, meso, rebra

onaj klin o kojem Ti si htio visjeti,

ja na sebi nosim klinove od srebra,

vjeru što me na Te uvijek sjeti.

 

Kada stojim blizu ispod toga Drva,

dok po meni lije Tvoja krv i voda živa,

znam da vjera mora uvijek biti prva,

znam da nevjera je Muci Tvojoj kriva.

29.07.2016. 17:10

 

Odgovori

Subscribe without commenting