Na kamenu malenkosti
Sjedim na kamenu
Svoje malenkosti,
Svojega univerzuma.
I tupo gledam u ono
Što učinih i
Pred čime ponizno pužem
Spuštene glave.
Ti ne znaš tko sam,
A znaš me.
Ja stojim kraj tebe,
Dišem s tobom,
Gledam tvoje misli.
Ti misliš da sam nedužna,
Ti vjeruješ u mene.
(A ne znam smijem li se više tebi, ili sebi)
Sjedim na kamenu
Svoje malenkosti,
Svojega univerzuma.
I umjesto da ga nosim
Kao teret na svojim plećima,
Ja ga bezvoljno odbacujem.
I gledam kako se nepovratno
Kotrlja u tišinu.
Sjedim na kamenu
Svoje malenkosti,
Svojega univerzuma.
I čujem kap vode
Negdje iza.
I kaplje,
I kaplje,
I kaplje…







dobra
lijepa pjesma..
i kaplje i kaplje i kaplje
i kaže kada si malen
velik si …
a velik kada si
malen si …
kap po kap …
Pogledaj ispred sebe, možda su to tvoje suze… Pesma je super.
Nisu suze. Voda koja kaplje u pozadini simbol je trenutka koji uskače u moje misli i koji se dobro uklapa u dio duhovnoga spleena u pjesmi.