[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Kaži, suzo, devera ti tvoga,
šalje li te duša iz njedara
te uzdišeš niz bijelo lice,
ili te šalju dva samotna oka
te dva traga jezde usporedo,
ili niz lice kišni oblak valja
te se čelo smrknulo kao gora.

Ili je rijeka ćuprije odnijela
te se ne znaš suzo ustaviti,
ili se kiša nebeska izlila
te ne gledaš kud ćeš pokapati,
pa mi skvasi ruke i rukave,
pa mi skvasi moje pjesme tužne.

A sa lica suza progovara:
„Ne šalje me duša iz njedara,
nit me šalju dva samotna oka,
niti niz lice kišni oblak valja,
niti je rijeka ćuprije odnijela,
niti se kiša nebeska izlila…,

već se sjetih zelene livade,
na livadi voda izvirala,
kraj izvora čobanica spava,
u izvor se gora zagledala
a veliko nebo zapjevalo,
a po nebu zaigralo sunce,
zaljubi se sunce u čobanče
pa se sunce u izvor potopi.
Ne da sunce u izvor gledati
a kamoli stado napojiti.“

Ti povika niz goru zelenu:
„Stani, goro!
Stani, nebo plavo!
Stani malo, livado zelena…!
Da uhvatim u izvoru sunce,
da ga lomim na dvije polovine,
da okitim njezine pletenice
te napojim svoje bijelo stado.“

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting