[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Na groblju me uvijek ista spoznaja skrsi
da  ljudski zivot kao svijeca izgori
i svaciji jednako nestane i svrsi
u IME  na kamenoj ploci na kraju se pretvori.

Prolazim od groba do groba i bezbroj imena citam
pred oci naviru lica mnoga… draga…
Pocivaju u miru , daleko od rodnog praga
Da li im je laka zemlja, sapatom se pitam?

Sapat mi srce kao ostri noz probode;
Seobe naroda svatko na svoj nacin vidi.
Mnostvo sto ispod tudjih obzorja spava

‘Trbuhom za kruhom’ je islo, snovima opijenih glava…
Nikad se nisu vratili na staze sto u zavicaj vode.
Srce mi drhti, te grobove gledajuci, i kao da se stidi…

“Rijeka bez povratka”
1. novembra, 2018.

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting