[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I znam da nećeš doći

moje usne slašću nazvati,

tek slutnjom o njihovoj magičnosti

ogrnut ćeš svoje sanje.

 

Sva nježnost baršuna ostat će tu,

u nedotaknutim kazaljkama,

među prstima jutra duboko skrivena,

prvim umivanjem isprana.

 

Pod trijemom zablude

zaplakat će moji neraščešljani drhtaji

i glasnim fanfarama najavljivati zaborav

koji zatajit će pred uspomenama.

 

I koračat ću u mokrim cipelama snova

pokušavajući preskočiti one naše lokvice,

a neće mi se niti jedna misao nasmiješiti

rastegnutim dugama iskidanih oblaka.

 

Zalutat će onda možda neka izlizana riječ

u knjige naše tišine

i tada će samo nemir proviriti

kroz zaključanu ključanicu oka.

Autor vila

Ova objava ima 17 komentara

  1. Pod trijemom zablude

    zaplakat će moji neraščešljani drhtaji

    Osvojila si me ovim stihovima 🙂

    Svaka tvoja pjesma zaslužuje zaseban list papira, ispod korica nepresušne ti inspiracije, kojoj se iskreno divim.

    Veliki pozdrav Vila !

  2. koračat ću u mokrim cipelama snova

    pokušavajući preskočiti one naše lokvice,

    a neće mi se niti jedna misao nasmiješiti

    rastegnutim dugama iskidanih oblaka…
    pozdrav

  3. Hvala vam svima dragi moji čitatelji…jako sam sretna što sam dio ovoga Portala i što sam u vama i vašim pjesmama pronašla toliko divnih riječi koje su svakim novim pročitanim stihom nova inspiracija…
    Sve vas lijepo pozdravljam i iako ponekad u stisci s vremenom ne uspijevam ostaviti pokoju riječ i svakom se ponaosob zahvaliti, ovim putem zajedničkom zahvalom poručujem da ste uistinu svi moja velika radost!
    Tople osmijehe i zagrljaje šalje vam slavonska vila:))
    ♥♥♥♥♥

  4. Onako na prvu, pomislim si, e da mi je biti na dnu tvoje pandorine kutije, ali posto znam sta je ostalo na dnu i vjecno zatvoreno, onda ipak pozelim da prvi izadjem…. pusa…
    Pippo..
    LP

Odgovori

Subscribe without commenting