[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kroz bolnicki krug u posjete idem,
a ljudi u bijelom guraju krevet,
kao krompire kroz ulicu da voze,
il misle da im je mrtav taj teret.

Uz njih je covjek sto moli za pomoc,
a zena na krevetu za zivot se bori,
nailazi onaj sto spasit bi je mogo,
al njemu pod nogama kao da gori.

Uzima ruku da opipa bilo,
i samog sebe doktorom zove,
ova je gotova,malo je kasno,
u mrtvacnicu s njom,to je tamo,gore.

I kao da netko zna tu liniju tanku,
kada se dusa rastaje s tijelom,
u pratnji sunca i mirisa ruza,
posalje jos jednog covjeka u bijelom.

Stanite ljudi,dajte da vidim,
mozda jos pomoc pruzit joj mogu,
moj je poziv pomoci drugom,
i ovdje vani,ovako,s nogu,

Pogled il dva,i znao je sve,
prisloni usta na usta te zene,
udahnuvsi zivot,s osmijehom na licu,
taj Covjek dalje svojim putem krene

Posted by Pizza Majstor

This article has 2 comments

Odgovori

Subscribe without commenting