[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sa obale rijeku pospano gledam,
duboko udzisem ali se nedam.

Tuga mi razara ranjeno srce,
kao rijecno korito  bujice.

Praznina srcem mojim vlada,
kao i rijekom duboka voda.

U tisini cujem talasa glas,
pitaju se zasto nema nas.

Zasto na obali dugo nas nema,
zagrljeni nekad rukama objema.

Odgovore ne stigoh reci,
shvatila rijeka i nastavi teci.

Zna i rijeka sta je sa nama,
da si me voleo nebi bila sama.
Volela sam i tebe nekada,
samo rijeku volet cu od sada…

Posted by VenusOne

Odgovori

Subscribe without commenting