[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I’m walking on unknown streets,
I look at happy people,
My eyes are wide open,
I climb up stairs steeply.

My sighs of excitement
Disappear in this silent present,
I’m getting a feeling
Of helplessness,

An endless sensitivity.
My eyes do not shine,
My soul is not flashing,
Only my heart is calm.

A mysteriosus breeze
Wakes my memories,
Nameless, crowned,
Without a shading…

 

Šetnja

Hodam nepoznatim ulicama.
Gledam sretne ljude
Široko otvorenim zjenicama.
Penjem se strmim stepenicama.

U nijemoj sadašnjosti nestaju
Moji uzdasi očaranosti.
Obuzima me osjećaj
Bespomoćnosti.

Beskrajna osjetljivost.
Oči mi ne blistaju,
Duša mi ne treperi.
Samo mi se srce umiri.

Tajanstveni povjetarac
Budi mi uspomene,
Bezimene, okrunjene,
Bez sjene…

 

vmk

Posted by VlastaMK

Vlasta Marinić-Kragić Split

Odgovori

Subscribe without commenting