[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Moj zivot..Kao da ta rijec postoji uopce.. Neznam dali se ovo moze uopce nazvati tako.. Ista pjesma sto puta na isti nacin otpjevana.. Drugaciji pocetak,ali uvjek isti kraj,u kojem ja kao najveca osvetnica rusim sve pred sobom.. Gazim sve zivo sto mi se nade na putu.. Jednom sam voljela..bila voljena.. Ljubav kao iz bajke..Drzali smo se za ruke i setali gradom.. Nitko nam nije bio ravan.. Sada nakon toliko godina kada se toga sjetim zamrzim sama sebe.. Zasto sam te tavoljela..zasto si se pojavio u mojem zivotu.. Napravio si veliku rupu tamo gdje netreba.. Postala sam okrutna,ostra,nemislosrdna i ogorcena.. Ne toliko na tebe koliko na sebe..jer sam dozvolila da moj mali svijet u kojem je bilo i srece i veselja srusis za tren.. sada se plasim ljubavi..plasim se tog osjecaja da netko postane dio mene.. da se nekome prepustim,ne toliko fizicki koliko psihicki.. kad god mi se netko priblizi ja postanem arogantna i okrutna da ga samo otjeram od sebe.. i ako stalno se vrtim u krug.. pitam se samo hoce li mi se ikada zavrtjeti u glavi.. hoce li me taj strah od vezivanja,strah od ljubavi zauvijek pratiti.. jednom hoce..znam da hoce.. nestat ce i ta bol i taj strah..netko ce obrisati suze sa mog lica.. necu se tebe ni sjecati..zaboravit cu te.. postat ces samo uspomena..gorka uspomena.. koja nikada nije smjela da se desi.. i prica koja nikad nije trebala biti napisana a ni ispricana..

Autor Anamari

Website: http://-

Odgovori

Subscribe without commenting