[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Za večeru imam musaku od zvijezda
a za doručak sunce na oko!

Ponesi preljev od plavičastih izmaglica

i salatu od najranijih uspomena,

pa bijelim putem od mjesečevih zraka

siđi u mahovinu smiraja dana.

U ludom vrtlogu snova pićemo nektar mladosti

što ga sačuvah za stare dane, koji su već tu.

Trčaćemo bosi rosnim livadama davno odsanjanim

i ništa nas neće probuditi iz sna.

Možda samo jecaj vrbinih grana

dok se liku svom u rijeci svijaju

ili tužna škripa stare omorike

što bi da se osloni o smrknutu stijnu.

Uspavanku će nam šapatom pjevati

mali slapovi brzog planinskog potoka

dok jezde hrabro ka uviru svom.

I dok se vjetri moćno probijaju

kroz šumu zaborava mi nećemo znati

da li je to kraj početka ili je početak kraja.

 

Višegrad, 9.8.2011.

Posted by cika Savo

Rođen u Travniku, živio, rastao i radio u Novom Travniku dok me vjetrovi rata nisu oduvali u Višegrad gdje radim u Domu kulture.

Website: http://www.blogger.com/profile/02777561403535230403

This article has 12 comments

    • Meni, sine, život i izgleda kao neka beskrajna traka koja nas vodi u krug i svaki korak je kraj predhodnog i početak novog trenutka, a ti trenuci su, u stvari, zlatna prašina života.
      Okoljub i za tebe od čika Save, zahvalnog na lijepom komentaru i čitanju uopšte!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting