[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 Kad zažmirim kapci su mi teški
Umorni
Sve što imam je nevidljivo
Mračno je
Kad zatvorim oči i slušam tišinu
Uvuče se neka sjena u kosti
Tad samo dvije kaplje,vrele,kliznu niz obraze
I nisu to one suze koje klize s krajička oka
One polaze iz samog središta oka i  nose težak teret
Neobjašnjiv i težak
One nestanu na pola obraza
Utope se u tkanini
U čaj ili njedra
One prave jecaj i nezgrapni glasni pokret usnama,nekontrolisan
Muk
Od njih sjećanja naviru i rastu
Kad stisnem oči
Obrazi plave kao dolina Nila
Odnose nešto.Bol,strah,hipertenziju,nadu i maskaru
Ostane nešto plodno,nešto čedno i vrijedno
Al’ ostaje uvijek ovaj muk

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting