[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nešto sasvim drugo, nešto novo
događa se trenom kada lomiš kruh,
više od raspeća čini Tvoje slovo
jer nevidljiv bio Tvoj je Sveti Duh.

Kako mi smo mogli tada spoznati
što Ti činiš za sve nas?
Kako itko mogao je znati
da mu Tvoje tijelo rađa spas?

Tek je nešto rekla nama Revelacija,
tek su nešto rekli apostoli,
a već do tada je bila racija
i u smrt su išli, puni boli;

tek se nešto ispred Tebe otkrilo
onim jadnim Tvojim poslanicima
kojima si ponudio svoje krilo
da im tugu Ti zamijeniš poklicima.

Da Ti nisi, Kriste, rekao im što si,
da si mudri prolaznik u svemu,
ne bi nikad spoznali ni tko si,
da si Onaj Bog što oteo je drijemu

zarobljeni narod i pokorne robe;
mjesto gline stvarali su si strpljenje
da unište sve kumire i sve snobe,
da nauče što je suvislo trpljenje

pa su spoznali da hoće kralja
što ih mjesto Mudra voditi mora,
a dobro su znali Mesiju iz dalja
koji nosi za sve odgovora,

da, dobro su Ga svi opisali,
ali nitko Tebe nije još dokučio
sve dok nisu Jedinoga Te otpisali;
vidješe Te kad si im razlučio

koliko su mali, umišljeni, dragi
i kako je postojala Mudrost prije svega;
tako zborili su Tvoji versi blagi,
tako vidjeli su Boga svoga, zavoljeli Njega.

A tek kad si prelomio pšeničnu žrtvu,
Ti im se pokaza da si upravo baš Taj
i tek tada digao si zemlju mrtvu
da postane njihov nebeski raj

jer si ih podsjetio na kraju što im reče,
da ćeš za tri dana uskrsnuti
kao što se loza na suncu ispeče
kad je čovjek hoće trudom otrsnuti

pa što više oko trsa radi,
to će lakše spoznati si vina
i što više na zemljici sadi,
prije vidi Božjeg Sina.
‎srijeda, ‎26. ‎travnja ‎2017. 11:44:35

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting