[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Osjećam tešku bol, neizdrživu,

jer ti si otišla i ostavila me,

a nisi ni rekla zašto.

Duša mi je prazna,

srce mi je slomljeno,

u glavi mi totalna praznina.

Pokušavam se sjetiti gdje sam

pogriješio, što sam loše učinio.

Odgovor ne nalazim,

potpuno sam van sebe, potpuno sam.

Molim Boga za pomoć, ali pomoć

ne dolazi.

Krivim lošu sudbinu, ali

ne osjećam se bolje,

već osjećam da tonem još dublje.

Zazivam ljubav tvoju da mi se vrati,

da pokaže pravi put,

put ka sreći.

Spreman sam i svoj život, jedino što

još imam, predati u ruke tvoje.

Siguran sam da u tebi

prebiva barem još jedna

mrva ljubavi za mene ,koja

će se pokrenuti prema meni

i vratiti na početak,

gdje smo prvi puta ljubav sreli,

gdje smo sretni bili.

 

Autor alojz

Ova objava ima 16 komentara

  1. “gdje smo prvi puta ljubav sreli,
    gdje smo sretni bili.”
    Alojz, puna je boli tvoja pjesma. Pokazuje koliko je teško čovjeku koji gubi ljubav i koji se pita; gdje sam pogriješio? Veliki pozdrav i želim da te tuga napusti.

  2. Oj nekako mi je mučno kad muško moli za ljubav.Strašne su muške suze.Valjda jer vas teže viđamo ranjive nego što to žene pokazuju.Tužna pjesma.Bol je tako opipljiv.Pozdrav

  3. Iskreno, bolno, ma joj, posebna mi je ova tvoja pjesma, mnogo sam se pronašla tu :/ Baš kao što je i Vila napisala, ljubav = bol, nažalost, ali promijenit’ će se i to već 🙂 Lijepa pjesma, pozdrav Alojz! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting