[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
na lomači tjelesa ognjem se prže
s kricima gore u mukama pakla
tvoje se žrtve u bezdanu drže
rukom demona kojom si takla

što kandžama takneš i utrobom kušaš
u pohodu svome postidjet češ zvijeri
pod ljudskom maskom motriš i slušaš
u zamku svom gdje kugla treperi

Tebi se jato crnih vrana klanja
mrakom ti prate sablasnu kočiju
iz grotla crnog nema pokajanja
samo duplje praznih krvavih očiju

na postelji zla mrtve ruže brojiš
otkidaš im lati,pa miluješ potom
nad truplima svojih ljubavi stojiš
uz pehar pun bola nazdraviš životom

ti grliš noć grivom crnog vranca
udišeš zrak,a smrt ti pluća draži
u nemoći mraka i zabludi stranca
u tamnici svojoj duša spokoj traži

Autor fdblaster

Ova objava ima 5 komentara

  1. da,ponekad su nepreboljene ljubavi demoni sa kandžama,bez milosti nas ostavljaju u ognju,obračamo im se sa kricima,ali ne mare za naše postojanje poslije njih.
    žalosno-agonija duše i srca
    odlična
    lijep pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting