[Ukupno:2    Prosječno:4.5/5]

Skrivaš se pod sijedim pramenovima dok glavu okrečeš u stranu

Kao da će te istina zaobići ako u nju ne gledaš
Još među smežuranim prstima ispreplićeš očenaše pokojne majke
I niz usne klize izučene riječi

Ponavljaš se svaki puta
Kada te tko bešćutno podbode
Kao da će te mir po njima pronaći
Kao da ćeš se spasiti htijenjem
Ufanjem ili vjerom
Kao da će biti bolje
A ne vidiš, niti želiš vidjeti
Da sve u redu je
Da sve uvijek i bilo je
Samo si naučena tako
Da si uvijek grešnica obgrljena zlim
Usadili su sjeme taštine u ljude oko nas, sam je vrag izabrao da nas gone

A njih nema, tugo, tugo moja
Njih vec dugo dugo nema
A ti i dalje pod sijedim pramenom skrivaš svoje blijedo lice

I plačeš.

Odgovori

Subscribe without commenting