[Ukupno:3    Prosječno:5/5]

Gdje to lete i mirisom čijih grana vođene su misli ove
tek ispale, naljuljane iz kolijevke blaženog mi sna
Kome lete, prek’ močare i planine, gdje behara?
gdje svanjiva,? Te mi srcu od uranka ne da mira
pa pošilja u pustolov razum kao poslušnika svoga
– u pogibalj, kao pčela ,kad vodjena nektar čulom
rilo svoje ,ostavi u mrazu majskom ,zaleđenog cvijeta

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting