Mrak

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Mrak je…

Posvuda se čuju, samo glasovi

Sve naše svjeće su dogorjele

A mrak je…

U isti tren

svi zajedno govorimo…

I vičemo…

Od siline povika jedni druge ne čujemo

Ne čujemo ni sami sebe

Oni najgori među nama

hoće da nas povedu iz ovoga  mraka

Oni što bi sami i na svjetlu zalutali

A mi pristajemo

Kažemo: „Eto povedite nas“

Oni nas vode  a mi idemo za njima

Mi  ne znamo  kuda idemo

Ne znamo gdje ćemo stići

Oni ne znaju kud nas vode

A mrak je sve veći i veći,

toliko gust da jedva dišemo

Da je samo jedna zraka svjetla

Svima bi nam bilo lakše

Ovi što nas vode kažu da sporo  idemo

I vele: „da požurimo“

Onda mi požurimo

Idemo brže od svojih vodiča

Oni kažu da usporimo

I mi usporimo

Samo što nismo stali

A mrak je sve veći i veći

Niti oni odustaju da nas vode

Niti mi odustajemo

da idemo za njima

Da je samo bar malo svjetla

Ne bi nam trebali ovi vodiči

Ili da nema ovih vodiča

Možda bih prije izišli iz mraka

Ali oni ne odustaju

Hoće i dalje da nas vode

Jer prije nas nisu nikoga vodili

Nisu čak ni sami znali hodati

Ovo je stvarno veliki mrak

Izgleda da smo zalutali.

N.L

Autor Nisvet

Ova objava ima 6 komentara

  1. Kada čovjek dođe do određenog položaja, odnosno moći, rasplamsa mu se egoizam, poraste taština te on čini stvari koje zapravo kao čovjek lišen sebeljublja nikada ne bi činio. Ti ljudi nisu ni svjesni sebe, mutne su im oči duše.
    Odlična pjesma.
    Pozdrav.

  2. Hvala na komentarima.Puno mi to znači.Volim i pišem poeziju dugo godina ali život i moja nekakva stvarnost odnijela me na drugu stranu.Bavim se poslovima koji nemaju baš veze sa poezijom taćnije biznisom.Slučajno sam pronašao ovaj portali hajd’ rekoh da vidim valja li ovo što ja pišem. Pretpostavljao da se na ovome portalu druže i objavljuju poeziju ljudi koji su stručno pa i profesionalno vezani za ovu vrstu umjetnosti.Oni sa kojima ja radim iz svijeta biznisa su okrutni i bezosječajni.Mnogo mi je pomoglo da upoznam i tu ljudsku dimenziju naše stvarnosti.Ono što nikada nisam zaboravio i što uvijek nosim u sobi je spoznaja da smo mi materijalna i duhovna biča,više duhovna nego materijalna.Ako osobe koje pišu poeziju kažu da ovo valja možda i štampamo neku zbirku.Lijep pozdrav.

Odgovori

Subscribe without commenting