[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Mračnim putevima kročim

u hladnoj novembarskoj noći.

Bez pravog cilja lutam.

Lutam bez nade, bez života.

Bez života živim;

živim, al’ već sam mrtav;

mrtav bez mogućnosti da umrem.

Mračnim putevima kročim

u hladnoj novembarskoj noći.

Srebren mjesec mi se smješi,

iza plašta prolazečih, sumornih

oblaka.

Hladno svjetlo mjeseca,

lagan vjetar i slutnja na kišu.

Doista je život samo sjena.

Sjena našeg bića;

te trule nakupine samozavaravanja,

patnje i boli.

Autor Sanel

Odgovori

Subscribe without commenting