[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

zvuci tišine lome se
u toplom uhu pustinje
peku u oku nemiri
možda smo sami ostali

prazan je vidik pred nama
koliko još je svitanja
dubok je zdenac vječnosti
možda smo sami ostali

putuju tvoje misli prema našem zadnjem dodiru
nestaju moji koraci u tvome sjećanju
i ništa baš ne postoji što može to da promijeni
na kraju sna napušten dom
još jedan nervni slom

prazan je vidik u nama
koliko još je traganja
pali su teški oblaci
možda smo sami ostali

putuju moje misli prema našem zadnjem dodiru
nestaju tvoji osmijesi u mome sjećanju
i ništa baš ne postoji što može to da promijeni
na kraju sna napušten dom
još jedan nervni slom

još jedan nervni slom

Autor lajso

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting