[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Možda, samo možda
u ogromnim razmjerima
vladaju dvije sile
dvije strašne energije.
Svjetlost i tama
crna rupa sama.

Možda, samo možda
kada život iz čovjeka bježi
svaki atom svom izvoru teži.

Možda, samo možda
nakon dobrih djela
počinjenih strahota
vraćaju se duše iz
škole života.

Čuvajmo ovo malo
svjetlosti u nama
neka bude svjetlo
da ne bude tama.

Autor marija

Profesorica književnosti i njemačkog jezika. Radi u Rijeci u jednoj srednjoj školi. Izdala zbirke pjesama " Crni plamen" "Očaravanje". Najdraži pjesnici- Edgar Alan Poe, Antun Gustav Matoš, Dobriša Cesarić, Sergej Jesenjin.

Ova objava ima 9 komentara

  1. Krasna pjesma s porukom. I dobro je ta za svjetlo, svjetlo duše naše, duše mnogih koji ne vode računa da se svjetlo gasi u njihovoj duši, a kad dođe vrijeme odlaska duši bez svjetla…. Osmjeh ti šaljem 🙂

  2. postaješ mi jedna od najdražih pjesnikinja na portalu sa svojim misaonim porukama koje itekako imaju smisla… od cijele pjesme mi se najviše dopada zadnja strofa koju doživljavam i kao cijelu poantu stihova… da skratim priču, upali svijetlo da ne bude mrak, pozzz marija :))

Odgovori

Subscribe without commenting