[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Zaboravljaju ljudi
da nisu besmrtni
i da za srecu
posve malo treba;
tek stisak toplog dlana
i plavi komadic neba.

Zaboravljaju ljudi
da ostaju dvorci
od zlata i bjelokosti
da ostaju  kolibe
od blata i trske
da sve jednog dana
iza svakog ostane;
na kraj se puta
tako brzo dodje
cemu se onda
covjek s covjekom
neprestano glodje?

Nema tu odgovora
tako je od postanka svijeta
kad jedni odu
drugi dodju:
u krugu se
dobro i zlo vrti…

Mozda se i ovo dvoje
izmire u zagrljaju smrti?

“Rijeka bez povratka”

 

Ova objava ima 2 komentara

  1. Osjećajni i lijepi stihovi. Ljudi stvarno zaboravljaju da za sreću malo treba. Dojmio me se stih:
    “Zaboravljaju ljudi
    da nisu besmrtni
    i da za srecu
    posve malo treba;”

    Lp! 🙂
    P.S.
    Nemoj se ljutiti, ali ti samo želim skrenuti pažnju da kraju naslova ne dolazi interpunkcija (?).

  2. Hvala Sissi. Zasto bih se ljutila, i sama sam shvatila kad sam vec poslala post da mi taj upitnik posije mozda ne treba.
    Lijepo je druziti se s PJESNICIMA.

    Veliki pozdrav, Rijeka…

Odgovori

Subscribe without commenting